Ovdje je vjera jaka i nepokolebljiva kao kamen žestac„Ostali smo i ostajemo na ovom raskrižju religija i kultura čuvajući i živeći sve one neprolazne vrijednosti koje smo stekli u svojim obiteljima“, svjedoči stolački župnik don Rajko Marković.

Piše: Josip Vričko


I u kasno ljeto kada smo se zaputili ka Stocu, na obalama Bregave, koja se i sama teško nosi s dugotrajnom sušom, dočekuje nas sparina. Prava stolačka. S kojom se (možda) može mjeriti još samo ona – mostarska. Nešto zbog nje, nešto zbog drugih okolnosti, grad je negdje iza podneva gotovo pust. Nema ni automobila, pa smo učas na trgu Sv. Ilije Proroka, čiji golemi kip, rad glasovitoga hrvatskoga kipara Kuzme Kovačića, dominira okolinom. Odmah iza njega je župna crkva. Ali u Stocu župna kuća nije, kao drugdje, uz bogomolju, već malo dalje – iza dvije krivine, telefonski nas je uputio župnik don Rajko Marković. Naputci su bili dobri te smo ubrzo, iza drugoga zavoja ugledali don Rajka, kako nas raširenih ruku čeka u dvorištu.

Živeći neprolazne vrijednosti

Naš je domaćin, a ovdje ga vjernici zovu kratko (i jasno) „naš dumo“, na Ilindan prije dvije godine proslavio 40 godina svećeništva. Od njegovih, sad već, 42 godine djelanja na njivi Gospodnjoj, pola je proveo u stolačkoj župi. Pa iako su ga život i služba svećenička vodili od rodne župe Prenj-Dubrave, preko sjemeništa u Dubrovniku, bogoslovije u Sarajevu, Gospina Svetišta u Hrasnu... ovdje u Stocu se, zapravo, najviše osjeća kao doma.

„Sadašnja župa Stolac utemeljena je 1865., a 2015. proslavili smo 150 godina postojanja. Župa Sv. Ilije Proroka imala je do sada 14 župnika i 12 kapelana. Katoličkoj Crkvi dala je 13 svećenika i 15 časnih sestara. Danas obuhvaća dva grada – Stolac i Ljubinje te 30-ak sela i zaseoka u kojima (makar) netko živi. Uz njih, tu je i 10-ak sela koja su ostala prazna nakon Domovinskog rata, a u kojima i inače nije bilo žitelja u značajnom broju. Župa ima 40 grobalja i 25 kapelica, a u 21 od njih govore se mise. Trenutačno na župi živi 2 666 vjernika“, kaže nam župnik, dodajući kako je vjera ovdašnjega hercegovačkog puka jaka i nesalomljiva, kao i hercegovački kamen – žestac.

„Svjesni smo da stojimo na braniku i svoje katoličke vjere i svoga hrvatskog naroda. Ostali smo i ostajemo na ovom raskrižju religija i kultura čuvajući i živeći sve one neprolazne vrijednosti koje smo stekli u svojim obiteljima“, govori dumo Rajko.

A kao potvrda da će tako biti i ubuduće, svjedoče mladi župljani, koji nam se uskoro pridružuju. U stolačkoj župi je osnovna škola s 200 učenika te srednja škola koja broji 170 mladih. No ima i onih Stočana koji se školuju u 33 kilometra udaljenom Mostaru, stotinjak kilometara udaljenom Dubrovniku, ili, pak, u obližnjoj Čapljini, pa se može kazati kako je i srednjoškolaca oko 200.

Ne fali ni studenata, koji se školuju po raznim učilištima u svijetu i domovini – ponajviše, ipak, na Hrvatskom sveučilištu u Mostaru. Sve u svemu, više od 300 mladih aktivno je u  Prorokovoj župi. „Ne smijemo zaboraviti ni starije“, ne da na generaciju župnik, „i oni, kroz razne udruge, daju svoj doprinos rastu i napretku župe“.

Na mladima svijet ostaje

No kako na mladima svijet, a onda i Stolac, onaj hrvatski i katolički, ostaje, ne možemo ne spomenuti doista impozantni broj zborova i skupina u kojima djeluje stolačka mladež: Dječji zbor Modra Rijeka, Djevojačka skupina Angelus, Pjevačka skupina Vidoštačka Kraljica, Mješoviti zbor Mladi, Djelo za duhovna zvanja, HKUD Stolac, Volonteri, Misijska sekcija, Ministrantski zbor, Maturantski apostolski zbor, Nedjeljni čitači i Katolička malonogometna liga Crkve u Hrvata.

A jedan, sad već stariji, tj. ozbiljniji „omladinac“, koji je prošao gotovo sve župne udruge je predsjednik HKUD Stolac i nogometni trener-izbornik ekipe u KMNL-u Nikola Vujnović.

„Naše kulturno-umjetničko društvo osnovano je 2002. i trenutačno broji 100 članova. U Društvu isključivo nastupaju mladići i djevojke stolačkoga kraja, točnije naše župe. Do sada smo nastupali više od 350 puta, po cijeloj Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Njemačkoj i Austriji. Posebno bih istaknuo da smo više puta sudjelovali na najznačajnijim folklornim manifestacijama Đakovački vezovi i Vinkovačke jeseni, otkud nosimo lijepe uspomene i prijateljstva“, kaže Vujnović, osobito naglašavajući kako je stolački HKUD svake godine organizator Ilindenskih svečanosti, za Dan općine i patron župe. Tada ovdje, uz brojne sudionike, redovito nastupaju i najpoznatija imena hrvatske estrade: Jasmin Stavros, Jole, grupa Dalmatino i, dakako, Thompson. Stolac je domaćin, a sve pod „ravnanjem“ ovdašnjeg kulturno-umjetničkog društva, i Večeri folklora, kojom prigodom bude i do 500 gostiju-izvođača, a više se tisuća ljudi tada okupi oko župne crkve.

„Naš organizator i osoba koja nas je osnovala je don Rajko, koji je alfa i omega našeg KUD-a. Čovjek koji nam uvijek daje bezuvjetnu potporu“, svjedoči predsjednika HKUD Stolac.

Idemo igrati!

A dumina je ideja i Katolička malonogometna liga, osnovana 2003. Stolački je župnik samo kazao: „Idemo igrati!“ I učas se formirala ekipa. A pomoglo je, dakako, i to što je ovaj kraj bogat talentima, poglavito malonogometnim. Nije ih bilo teško ukomponirati u pravi tim, jer su, priča izbornik-trener Nikola, zajedno od ministranata, od trećeg razreda osnovne. Sve u svemu, „vatreni“ dume Rajka osvajali su KML 2017., 2018. i 2019. Da nastave niz spriječila ih je samo (nesretna) korona.

Budući da crkve nema, zapravo ima, ali nije to, ipak, to, bez glazbe naša je sugovornica Anđela Vujnović, koja je orguljašica u župi već pet godina. „Svirat sam počela u Dječjem zboru Modra rijeka, koji broji 30 članova i koji redovito pjeva pod nedjeljnom svetom misom. Prije godinu i pol započela sam svirati u Velikom zboru mladih, a članovi toga zbora ujedno su i članovi HKUD Stolac. Naš Veliki zbor pjeva sve veće pučke mise, a ja bih izdvojila onu za patron župe. Također, nedavno smo proslavili suzaštitnicu naše župe Malu Gospu – na uočnicu smo imali procesiju, pjevali smo litanije i to iz godine u godinu obnavljamo i njegujemo“, kaže Anđela, napominjući kako su, prije pandemije, svaki tjedan imali probe, koje su, zapravo, bile opuštenog stila, prijateljsko druženje ljudi koji su zajedno odrasli u okrilju župne crkve i uz skrb njihova župnika.

O povijesti Djevojačke skupine Angelus govori nam Antea Aleksić. „Skupina je osnovana prije 20-ak godina tijekom kojih su kroz skupinu prošle brojne djevojke stolačkoga kraja, a trenutačno nas je 15-ak. Pjevamo pod svetom misom u 9:30 h, a uz to uveličavamo i druga crkvena, kao i svjetovna  slavlja. Uz nas je tu i skupina Vidoštačka Kraljica, koja također broji 15-ak pjevačica, nešto malo zrelijih. No iako podijeljeni u skupine, svi djelujemo zajedno, međusobno se podupiremo, a sve pod vodstvom našega dume“, kazala je Antea.

Promocija kulture rodnog kraja

A Ante Marković je čitač na nedjeljnim misama i to mu doista mnogo znači. „Naša crkva ima 120 aktivnih čitača koji sudjeluju kroz tri svete mise u 8:00, 9:30 i 11:00 h. U dogovoru s našim župnikom, na prvoj misi čitaju osmoškolci, dok na ostale dvije čitaju srednjoškolci i oni malo stariji. Velika mi je čast i zadovoljstvo služiti našoj župi i Crkvi te svake nedjelje naviještati Božju riječ“, kazuje Ante, koji je i dugogodišnji član HKUD Stolac.

Baš kao i Gabrijela Džakula, koja je i voditeljica raznih, a slobodno se može reći i mnogobrojnih programa koji se upriličuju pod okriljem stolačke župe. „Jedna od svakako najvećih manifestacija je Večer folklora za blagdan Sv. Ilije, kada smo domaćini brojnim društvima iz BiH i Hrvatske, ali i inozemstva. Budući da su svi ti posjeti uzvraćeni, to nam omogućuje promovirati kulturu i običaje stolačkoga hrvatskoga kraja u domovini, ali i šire. Primjerice, u Austriji i Njemačkoj. Osim toga, folklor nam je omogućio da budemo jedna velika zajednica okupljena oko našega župnika“, svjedoči Gabrijela.

A o tomu koliko su mladi Stočani, još od najranijeg djetinjstva vezani za svoju crkvu, govori i Antonio Katić, koji je, osim što je član Maturantskog apostolskog zbora, aktivan i u drugim župnim skupinama. „Prošao sam kroz razne sekcije i grupe. Najprije, svoj djeci unutar naše župe prva je aktivnost Ministrantski zbor te na taj način služe na oltaru. Osim toga, ministranti također pomažu i u održavanju crkve i crkvenoga dvorišta te pomažu kod raznih svečanosti što naš župnik zna prepoznati i nagraditi. U srednjoj školi stupamo u Maturantski apostolski zbor, gdje sudjelujemo na Veliki četvrtak kao 12 apostola, a na Veliki petak hodočastimo na Križevac gdje imamo sve obrede. Danas sam student, ali sam i dalje ostao vezan za svoju župu i sve njezine aktivnosti. Ponajprije za čitanje u crkvi, kad god me naš župnik treba“, kazuje nam Antonio, koji uz sve još stigne igrati i za malonogometnu ekipu.

Rušilačka komunistička sljedba

Budući da redovito hodočasti na Križevac, Antonio nam je pouzdan vodič do toga povijesnog stolačkog Starog grada. Pouzdan, ali – nažalost Tjednikovih reportera – i, kao aktivni sportaš, brz. Ipak, držimo nekako korak s našim vodičem, koji nam, dok se penjemo ka odredištu, svjedoči koliko on znači ovdašnjim katolicima. „Križevac ima ogromno značenje za vjernike u našoj župi i našem gradu. Svake godine u korizmi hodočasnici i vjernici pohode ovo mjesto. Imamo procesiju kroz 14 postaja te redovite obrede i svetu misu koja se služi na oltaru kod Velikog križa. Također, i na Veliki petak vjernici imaju procesiju od župne crkve do Križevca. Tada se okupi od 1 000 do 2 000 vjernika i hodočasnika“, tumači Antonio.

Susjedima, zapravo komšijama, to se, međutim, ne sviđa pa su u noći između Velikog petka i Velike subote u travnju 2015. vandalskim činom oštetili 12 od 14 postaja Križnog puta. Reagirala je, istina, policija, ali vandali nisu nikada otkriveni. Usprkos čak i tomu što su se zapravo sami legitimirali, podsjećajući na (svoj) minuli rad. „Na treću godišnjicu od postavljanja betonskih postolja za ugrađivanje križeva u Starom gradu u Stocu tijekom akcije čišćenja nacionalnog spomenika, članovi Foruma mladih Stolac djelomično su uklonili nelegalno postavljena betonska obilježja koja su ugrožavala autentičnost spomenika“, obznanili su 2017., dokazujući kako idu stazama komunističkih vlasti koje su od 1945. do 1990. kontinuirano devastirale Stari grad, upotrebljavajući klesani kamen za izgradnju općinskih i inih zgrada u Stocu.

A naziv Križevac stoji od pamtivijeka, o čemu sugerira i samo ime – da je tu nekoć bio križ, simbol stoljetnih stradanja i križnog puta vjernika stolačkoga kraja na poseban način očitovanoga na Gradu u vrijeme osmanlijske dominacije i terora. Poslije vandalizma od prije pet godina, cijeli Križni put pokrivaju sigurnosne kamere, tako da, evo, posljednjih godina stolački katolici mirno hodočaste.

Stolački krak Križnog puta

A o Križnom putu Hrvata svjedoči spomenik žrtvama u crkvenom dvorištu, koji je 20. srpnja 2011. blagoslovio nadbiskup Petar Rajič.

„Spomenik je podignut žrtvama Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata. U Drugom svjetskom ratu ovaj je narod jako stradao – nikada se od toga oporaviti neće. Bilo je 666 (zamislite taj broj?!) žrtava a stradala su još tri domaća svećenika: don Marijan Vujnović, don Ivan Raguž i don Mitar Papac. Tijekom Križnog puta, u Mostaru se odvojio jedan krak prema Stocu. Računa se da je u tom kraku bilo oko 10 000 Hrvata katolika. Odveli su ih na Radimlju i tu su ih ubijali, tu su ih klali, tu su ih masakrirali. A onda je jedan dio, što nije mogao biti na Radimlji zaravnjen, bacan po tim radimljskim jamama oko Stoca. Stradao je cvijet naše mladosti, najviše mladići od 18 do 24 godine. Njih je od svih naših žrtava bilo 80%“, podsjeća na ta teška vremena don Rajko, napominjući kako ljudi ovdje dolaze tijekom cijele godine. Poglavito, a takva je većina hodočasnika, oni koji ne znaju gdje je grob njihovih najmilijih.

Epitaf kao molitva

„Uvijek, nekoliko puta u godini u vrijeme Ilindana, u vrijeme obilježavanja oslobođenja Stoca od jugo-četničke armije te u vrijeme Lipanjskih zora pohodimo naša stratišta. I uvijek dođemo ovdje kod crkve da se i ovdje izmoli Očenaš, zapali svijeća, položi cvijeće i vijenci. Da nikad ne zaboravimo naše drage pokojnike“, svjedoči župnik.

„Domovino, ljubismo te radi bitka tvog, žrtvu našu za slobodu nagradit će Bog“, epitaf je koji je napisao Mijo Maslać. Te riječi, baš kao i one dume Rajka o svjesnosti ovdašnjih katolika Hrvata da stoje na braniku i svoje katoličke vjere i svoga hrvatskog naroda, ponijeli smo iz Stoca kao ohrabrenje i nama što, istina, ne živimo na granici, ali ipak u vrlo delikatnim okolnostima.

Riječi sa stolačkog spomenika, u čijoj je neposrednoj blizini na 150. obljetnicu Gospe lurdske 2008. podignuta, a godinu poslije blagoslovljena Gospina špilja, mogu se ponavljati kao molitva.

Stolački vitraji

Dok Rajko s osobitim ponosom ističe vitraje, koji su 19. lipnja 2016. postavljeni na svih 15 prozora župne crkve, a koje je blagoslovio biskup Ratko Perić. Lađu crkve nose četvorica svetih evanđelista: Matej, Marko, Luka i Ivan. Na malom oltaru Sv. Josipa nalaze se dvojica velikana: Sveti Ivan Pavao II. i Blaženi Alojzije Stepinca; na malom Gospinu oltaru stoje vitraji hrvatskih mučenika: Sv. Nikole Tavelića i Sv. Marka Križevčanina.

U oltarištu je vitraj Sv. Ilije Proroka, vitraj suzaštitnice župe Male Gospe, a iza oltara je vitraj župne crkve i slika Gospe Vidoštačke. U sakristiji je budući (hercegovački) blaženik Petar Barbarić, dok kor nose dva vitraja – prozora s četvoricom anđela. A sve s velike rozete s portala crkve prati i posvećuje Duh Sveti u obliku goluba.

Kontakt info

HKUD "STOLAC" Stolac
Zrinsko-Frankopanska bb
88360 Stolac

 +387 (0)36 853 005

 +387 (0)36 853 005

 info@hkud-stolac.com

"Stolac grad svetog Ilije, u njemu mi najmilije,
Stolac grad volim ja, sve dok teče Bregava!"